Tko kaže da je prekasno ili prerano za upoznavanje novih čudesa koje život i svijet krije u sebi? Tko je to bio?! Ne, to nismo bili mi.

A ako i jesmo, predomislili smo se tijekom našega posjeta  dječjem vrtiću Maksimir i grupi Mačke (Cats) koju vrijedno vode 2 odgojiteljice s diplomom iz Montessori pedagogije, Marija Jukić i Kristina Kutleša. Uz grupu Mačke upoznali smo i grupu Vjeverice s njihovim vrijednim odgojiteljicama Marinom Valić i Vedranom Hofšteter koje također imaju diplomu iz Montessori pedagogije.

U krugu divnih vrtićanaca osjećali smo se kao u crtiću, ma kao da smo se vratili u djetinjstvo i sjetili kakvo oduševljenje može izazvati priča o kimonu, sariju ili turbanu, ili kakav izazov može biti probati uloviti nešto štapićima za hranu ili napraviti figuru lava, ptice ili tigra iz indijskoga klasičnoga plesa malim prstićima. Hej, hoj – kako je to bilo zabavno!

Silno smo oduševljeni što djeca imaju priliku uz divne tete i vodstvo vrtića i svoje roditelje iskusiti dašak drugoga viđenja svijeta te od malih nogu razvijati svijest o postojanju neobičnih oblika ponašanja kao što je drugačija odjeća, drugačiji osjećaj za ljepotu i ukrašavanje tijela, drugačija hrana. Kad smo već kod hrane, riže je bilo na pretek u rižinim hrskavim keksićima.

A tek čuti sve te glasiće kako broje na japanskom i hindskom! Što sve dječje uho može, koliko zvukova poloviti, koliko toga zapamtiti. I kako su snalažljivi u prepoznavanju kartica za pamćenje, i koliko toga već znaju o tom velikom čudesnom kontinentu zvanom Azija!

Uz malo abrakadabriranja, posjet je brzo završio, a druženje s Japanom (16.2.) i Indijom (21.2.) ostat će nam dugo u sjećanju po divnim uspomenama.

Ostaje nam još samo da zahvalimo na gostoprimstvu i da se nadamo da ćemo nekad uskoro opet imati priliku družiti se s najmlađim naraštajima.